29.05.2013., srijeda
... Noćas sam sanjao ljubav ...
Noćas sam sanjao ljubav.
U obliku nježnosti
i bezuvjetne sigurnost,
Pokrio sam joj gola ramena
pustio sam je da spava
i promatrao njene pokrete
znajući da sanja.
Noćas sam sanjao ljubav,
i bila je privržena
i bila je lijepa
i bila je savršena.
|
30.04.2011., subota
... Nowhere ...
After 7000 miles of vast and unforgiving burnt down land
our heading east had no more meaning.
With a broken foot and without a drop of water we were sure we came
nowhere.
The place we wanted to be from the start.
Sun was no more, and the only living beings we saw
were either half dead or broken mirrors.
The wind smelled of charred walls and loneliness
and the sky was gray and full of despair.
With our final breathes we lay upon the ground covered
with ashes of burnt down forests near the dried up
riverbed of once mighty rivers.
Nowhere was not what we have imagined.
|
21.06.2010., ponedjeljak
... jedna ruska ...
Danas kada si čitala
svoju knjigu
prepunu ćirilice
koju ne razumijem nimalo
pribojaval si se
podići pogled
da ne vidiš mene
kako gledam u tebe
kako čitaš.
|
27.02.2010., subota
... Hvala ti ...
Kako li je porazno shvatiti
da je uopče ne zanimaš
i kako je teško prihvatiti
da to od samog početka znaš.
Hvala ti djevo lijepa i draga
na svom vremenu koje nisi imala,
hvala ti što si bila blaga
i moje osmijehe nisi primala
Opet ponašao sam se ko mali dječak;
trčkarao za svakim ti pogledom
tvoga oka tračak tražio
i topio - se sa svakim ti osmijehom.
Hvala ti jer kraj tebe sam budala
i neznam uopče što govorim,
hvala ti što si me tako sjebala
i što ponovo znam da postojim.
|
01.01.2010., petak
... lijek ...
Htio bih te poznavati moći
bez te sjene i daljine,
htio bih zauvijek doći
u tvoje bezvremenske tišine.
Skidao bih ti prašinu sa kose
grlio bih te u največoj tami,
ljubio te kao kap rose
zajedno bismo bili sami.
Ostali bismo bez riječi
nebi se čuo ni glas,
znajuči da me potpuno liječi
pogled na tvoj božanstveni stas.
|
04.12.2008., četvrtak
... previše toga u glavi ...
cijelu noć gledam u prazan papir
i pokušavam smjestiti nešto na njega.
neku sliku, riječ, svoj unutarnji mir
samo da se iz glave rješim svega.
al iskreno niti nakon cijele noći
ne uspjevam nešto previše izbaciti,
ništa iz glave ne želi mi izači
ničeg previše nemogu se rješiti.
ću opet pokušati sutra
možda mi se glava razbistri
većer je gluplja od jutra
iako se drugačije misli.
|
30.01.2008., srijeda
... sta sve radimo zbog ljubavi ...
Sve ću tvoje suze u pehar sakupiti
i svaku tvoju riječ u zvijezde zapisati
tvoj ću pogled škrto čuvati,
a tvoje riječi kao pustinja upijati.
Tvoju ću ljubav u svoje srce zaključati
kao neku tajnu od svih je sakrivati
i sa sobom je u snove odnijeti.
Tamo ću je u svojem svijetu u nebo uzdizati
i kao jutarnjem suncu joj se svaki put diviti,
i samo ćemo nas dvoje dijeliti
ono malo što mi je ostalo od sreće i ljubavi
|
23.12.2007., nedjelja
... monolog prije spavanja ...
Znam, trebao bih spavat.
O ničemu ne misliti.
O nekoj davnoj zemlji sanjati,
a ne budan u prazno gledati.
Iskreno, htio bih odavdje otići.
Neku zemlju (recimo Afriku) istražiti.
Htio bih nove ljude upoznati,
životne im priče saslušati.
Ah, idem jednostavno spavati.
U snovima Afriku istraživati,
u snovima o Africi misliti,
u snovima Afriku upoznati.
Ali neću od Afrike odustati.
I dalje ću se Africi nadati.
Ne obečajem si da će me to izlječiti,
ali ako ja to žeim, to ću i pokušati.
|
19.12.2007., srijeda
... glupača ...
Rasipao bih pepeo i svojih djedova,
samo za tren tvoga nijemoga pogleda.
Grob vlastite majke bih oskvrnuo,
samo da bi tren sa tobom proveo.
Odrekao bih se svega što mi pripada
Zaustavio bih i sunce da zapada,
iz bušio bih i rupe na rukama,
ušetao bih i u gnijezdo lavova.
Nažalost, ti još uvijek ne bi shvatila
zašto kraj tebe hodam spuštenoga pogleda,
zašto tresu mi se kraj tebe koljena,
zašto misli su mi u oblacima.
Ti još uvijek ne bi shvatila,
da nam je vječnost suđena.
Glupačo!
|
18.12.2007., utorak
... mladi starac ...
Starče od 100 godina, isušenih ruku
koji proživio si svaku muku
reci mi što te drži na svijetu ovom,
tko te spasio da ne doživiš slom?
Jesu li te ribarske ruke služile dobar vijek?
Kada si usidrio svoju malenu barku zauvijek?
Kako održavaš osmijeh na izgužvanun licu svom?
Tko te umiruje u duboku snu tvom?
Jeli zaista sve tako crno kako izgleda?
Ma nije; jer vidim da se tvoj osmijeh još uvijek neda.
|
14.12.2007., petak
... sjechanje na tren ...
Mjeseće i zvijezdo noćnog neba mog
obliče, sa crteža mi osjenčanog.
Kao sliku te čuvam u albumu davno zaboravljenom,
tebe kraljicu u samo mom svijetu zamišljenom.
Onaj jedan tren spoznaje i sreće,
koji kao pjesak mi kroz otvorene šake protječe.
Ta slika koja je nićija nego moja samo,
ona je stvarnost koju samo nas dvoje znamo.
A kad i zadnje zrno kroz dlan ode,
oboje znamo što će se desiti.
Veo zaborava će te prekriti
i više nitko nikad neće znati tko si bila ti.
Jer iako su naše sudbine kao granjje isprepletene
neke su želje najlijepše - neostvarene.
|
04.11.2007., nedjelja
... nesto malo sa faxa ...
pozdraf ljudi...
evo mene natrag...
javljam vam se sa faxa...
nadam se da chu uskoro dobit
svoj net pa da mogu redovito pisat
poeziju gore....
za sada 2 pjesmice...
... noćna tuga ...
jadna djevo moja
što je noćas sa tobom
kao da nisi svoja
ko da se nepoznaš sa sobom
zašto noćas tvoje oći suze
što mući tvoj usne zlate
zašto ostah bez svoje muze
zašto nemam krila da mi muke krate.
noćas ću spavati sam
bez ijednog sna i misli
jer noćas znam
da su svi oni suvisli
... smrt anđela ...
sjećaš li se moj anđele
kako sjedio sam budan cijele noći;
kraj kreveta tvog,
kad si bila na izmaku moći
Sječaš li se zvijezdo
kako držao sam ti ruku;
kako sam ti suzom hito
prikratiti svaku muku.
Jaću se uvijek moj anđele
sjećati kakva si bila
i neću zaboraviti ttu noć;
kada si me samog ostavila.
|
08.07.2007., nedjelja
... san ...
Spavam - s pjesmom u ušima,
odmaram - s tobom u snovima.
Ne plači blijeda sijeno moja i
ne stavljaj moj teret na ramena svoja.
To samo moj je križ kojeg nosim sam,
zbog svoje zle sudbe ja ispaštam.
I ne tuguj vilo moja bez krila,
na kraju tunela su mirisi, zlato i svila.
Znaj -
Sve će biti u redu zvijezdo moja sjajna,
jer nas jednom čeka NAŠA sudba bajna.
|
27.06.2007., srijeda
... Mojoj Dulcinelli ...
Koliko je samo sladak
jedan osmjeh njen,
toliko maglovit, mističan
i pomalo snen.
Svaki puta u meni
čudne osjećaje budi,
svaki puta,
moje tjelo za njom žudi.
Pokreti su joj
smireni i božanstveno skladni,
napram oku njenom
i safiri i rubini su jadni.
Da barem ona mene
isto takvim vidi,
da se barem moje srce
njoj također svidi.
|
31.05.2007., četvrtak
... against all odds ...
Ej...
efo škola je skoro pa gotova.
još matura i prijamni i onda bude to to,
pa se mogu posvetiti svojim pjesmama i tak.
baš slušam malo phil collinsa... :)
i tak.. inače to je bil najjači koncert na kojem sam
ikad bil.
da. prešah 4. raz s 4 i ja sam zadovoljan a i ljudi
oko mene.
a sad od ponedeljka sljedi štrebanje and shit.
ljudi obečajem da bude puno pjesama kad završim
s tim svim ludilom.
za sad samo jedna.
... mala nada ...
I kad je mrkli mrak
i kad hladan je zrak,
i kad zastori se spuste
i kad ulice su puste,
i kad nema više ni glazbe,
uvijek je tu ta mala nada,
da će biti bolje,
jer
"grass is always greener
on the other side"
|
25.04.2007., srijeda
... problemi ...
ljudi sorry što se
UOPĆE ne javlajm niti ne komentiram
ali imam malo probleme u školi i evo obečajem ćim se riješim svega
javit ću se i staviti pjesme gore i komentirati svima....
sorry na zaostatcima.....
ljudi samo dalje pišite... :) ....
posdraf...
|
19.04.2007., četvrtak
... Trag ...
Kao čovjek u svijet je bačen
bez doma i domovine,
nikad slušan, nikad shvačen
a govorili mu:"Nedaj se sine!"
On koji jedini sluša i gleda
i Onaj koji je nad njim
on se Njemu nikako neda
a On ljut je nad tim
I kad će mu zadnju pjesmu svirati
kad napokon ka Njemu odleti
on će se sa zvijezde samo nadati
da se ga ipak ponekad netko sjeti.
|
15.04.2007., nedjelja
... zelene oči ...
I ponovo noć mi sudi,
i tiho zaziva mi ime,
a opet spokoj i mir mi nudi,
i štiti me pred svime.
I mjesec mi i rosa blista
i čuje se samo jedan zvuk,
svaka noć uvijek je ista
kad se čuje vjetra huk.
I svog svijeta blago
i zvijezde jedne sjaj
bilo bi mi i drago,
da neznam da će doći kraj.
I jedan od srca osmjeh
i te blistave zelene oči
natjerale bi me na smijeh
da mi barem do srca mogu doći.
|
06.04.2007., petak
... osmjeh na licu ...
I nastavlja se putovanje
zvano život.
Sunce nas obasjava i nadkriva
nas nebeski svod.
Krečem dalje korak po korak
po zelenoj travi,
krečem prema svijetlu, sreći
prema slavi.
Okrenem se tu i tamo nekada
prema nazad,
I vidim da je sve odlično bilo
za sad.
Nadam se da će dalje biti
još i bolje,
i znam da će sigurno biti
sreće i dobre volje.
|
25.03.2007., nedjelja
... kraj filma ...
Čak i nakon godinu dana,
događaja i stvari,
niti jedna jedina,
moje sjećanje na tebe ne kvari.
Još uvijek si kakva si i bila,
tvoj osmjeh zavidan i lijep.
Zašto to tek shvaćam sad?
zašto onda bio sam slijep?
Ali više sada nema veze,
što je bilo, bilo je.
Drago mi je što je bilo,
sjećati se, isplati se.
Krenuo sam dalje,
i lijepo mi je znaj.
Makar ponekad se sjetim
našeg filma kraj.
Ispričavam se što nisam komentirao niti
pisao ništa al bjeh u Irskoj malo na odmoru...
Bilo je lijepo ali doma je najlijepše....
|
04.03.2007., nedjelja
... sam uz cestu ...
Duša mi je slaba
i tijelo isto,
nakon tolike boli
samo srce mi čisto.
Slabašan sam;i sam
uz pločnik na cesti,
pitam se hoče li itko
kraj moje sjene sjesti.
Koliko dugo
nikog neće biti,
koliko će se dugo
svi od mene kriti?
Uz svoje prijatelje
mjeseca i noć,
ustat ću, krenuti
i dalje ću poć.
|
20.02.2007., utorak
... prolaznost ...
Sto ljudi, sto čudi,
svatko se na svoj način
istiće, bori i trudi.
Svatko sam, svaka jedinka
na ovom su svijetu kao
sat, tren, stotinka.
Nitko nezna kako će i kada,
možda će danas ili sutra,
a možda neće nikada.
Zato hajde da živimo za danas
tko zna hoće li sutra
doći za bilokog od svih nas.
|
13.02.2007., utorak
... ljubav i samoća ...
Ima jedna ljubav
što ni od kud izvire,
ljubav noći,
i jutra što se nazire.
Jedna ljubav
ostavljena da čeka
pa ako netko želi;
- Neka.
Zvuci tihi,
gitara u daljini,
pjesma nježna
o dalekoj istini.
Jedna ljubav;
nezamjetan cvijet
kojeg traži
čitavi svijet.
a tu je i moja ljubav
koju nitko neće,
moja ljubav
šta nema sreće.
I ova pjesma
što govori o samoći
i besmrtna nada
da će jednom proči.
|
12.02.2007., ponedjeljak
"Svakidašnja jadikovka"
"... Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag)
no mučno je najmučnije
biti već star, a tako mlad!"
Sorry people... budem uskoro nekaj svojega
opet stavil gore. Trenutno me drži neka faza
lošeg deprimirajučeg pisanja... Pa se chujemo...
Ja vas svakak čitam :) ...
vaš,
Mali princ
|
06.02.2007., utorak
... the end ...
Noćas dušo, bit češ osamljena,
bit će to noć bez imalo sjaj.
Nekada bila si moja omiljena,
ali svaka bajka dolazi do kraja.
Svi jecaji, uzdasi i osmjesi,
kao vjetrom su odnešeni,
sve što ovo sivo jutro ti donosi,
su zagrljaji i poljupci zaboravljeni.
Sve to kriva si sama!
Oh dušo samo da si znala...
nisi vjerovala uspomenama,
(ni sama neznaš)
koliko si mi duše i srca ukrala.
|
03.02.2007., subota
... ostanak ...
Danas sam ostao kod kuće,
i čitao u miru knjigu.
Danas ostao sam kod kuće,
i slušao Queen.
Danas kod kuće sam ostao,
i odmarao sam oči.
Danas sam kod kuće ostao,
i uživao.
|
01.02.2007., četvrtak
... umor ...
Umoran sam.
Jako sam umoran.
Oči mi se sklapaju,
i kosti mi drhte,
i polako lebdim u snovima.
Umoran sam.
Jako sam umoran.
Nisam spavao
već 3 dana,
nit sam sanjao
već 3 noći.
Umoran sam.
Jako sam umoran.
Umor me svladava
glava mi klone
i na jastuk mi pada.
|
31.01.2007., srijeda
... mutno sjećanje ...
Svanulo je jutro mrazno,
natopljeno tvojim dahom,
moje mjesto odavno je prazno,
ispunjeno sumnjom i strahom.
I izašao sam ti iz vidika
i nečeš ništa osjećati,
više se ni mog blijedog lika
nečeš uskoro prisjećati.
Ostat ću samo mutna sjena,
bit ću samo još jedan broj
zaboravan kao morska mjena,
al ćeš znati - da sam bio tvoj.
|
30.01.2007., utorak
... nokturno no.3 ...
Na nebu mjesec sja
oko njega zvjezde su sve,
ugašena su svjetla sva,
Očaju, rekao sam "Ne!"
Slušam što ova noć mi nudi
mirne i tihe sate duge,
ova noć prepuna ćudi
ova noć bez tračka tuge.
Pogled k'o na dlan se pruža
u daljin svijetlo sja
tamo dolje sjena je duža,
"Stvarno je lijepa noć ova."
|
28.01.2007., nedjelja
... spušteni zastor ...
Vrijeme je za poslijednji naklon
i današnji se zastor spušta
sada ponovno snovima sam sklon
ne pitam se tko, već se pitam šta.
Što će mi ove noći donjeti snovi?
Možda neko staro sjećanje, možda ne,
hoće li biti snovi lijepi novi
ili će me podsjetiti na grijehe sve.
Stare ljubavi, poglede tajne
ili na one koji nisu bili takvi,
lijepo vrijeme i krajolike bajne
ili će crno biti sve i svi?
Odgovor, tek ću saznati
vidjet ću dali bjeh u pravu
tek ću sutra ujutro znati
za ljepotu ili za stravu.
|
|